Nosam tekst logo

Kum Nije Dugme, majica za legendu od čoveka

Majica za Mog Kuma, Brata Mog od Druge Majke

Moj kum je legenda od čoveka. Skontali smo se još u četvrtom osnovne kad je polomio dva prednja zuba Nikoli iz IV-3 zato što me je nazvao malim krmkom i šutnuo u dupe. Luka ga je skotrljao niz stepenice dok si rekao piksla jednim preciznim aperkatom i od tad sam postao njegov veran pas pratilac. Uvek sam bio nekako kilav, Luka je bio najbolji u svakom sportu, ja sam učio, Luka je prepisivao od mene, ja sam se k*.

Ja sam bio verni Robin njegovom Betmenu.

Sanju sam oženio čim smo završili fax, naravno, Luka je bio kum. Za Luku štekam onu jednu flašu viskija u fioci u frižideru “Da ima za kuma kad dođe”, ta flaša se ne iznosi ni za kog drugog, i 200 g pršute da se nađe, da ne pije čovek na suvo. Koliko sam ja sve po pravilima u životu išao, toliko Luka nije. Fax je upisao da bi imao lakši pristup generacijama studentkinja i ostao “počasni član” prve godine Pravnog Fakulteta do dana današnjeg. Zaposlio sam se odmah posle faxa, Luka stalno ima neke “kombinacije sa garderobom i muzičkom opremom” i realno mnogo bolje prolazi. Dolazi često, da vidi decu, da im da par desetina evra za čokoladu i da se najede Sanjine sarme ili gibanice “kakve u svetu nema”, što bi on trebao da zna jer je ove nedelje u Beču, sledeće u Atini, one tamo u Minhenu, organizuje žurke po Evropi i šire sa ovim našim pevaljkama. Sećam se kad je trebalo svadbu da pravimo “Ništa se ti ne brini kume, kum će kesu da odreši, ipak kumu treba da izgori kesa.” Kad su se deca rodila, dobila su pelena za izvoz od svog kuma, krevetac, kolica, bočice, uhvatio je svoju tada aktuelnu klinku i pokupovali su pola prodavnice za bebe. Kad smo konačno počeli da se kućimo, svratio je sa kovertom “Da nam se nađe, vratićemo mu u sarmama.” Poštujem ja kuma mog ko zenicu oka svog, jer taj čovek, ta ljudina, to je moj brat.

Da kaže, “Kume treba tela da se otarasimo”, reko bi “Kume nije problem, gde da dođem” i Sanja bi se pridružila da ga istranžira ne misleći dvaput, jer kum nije dugme.

Od kako je pismenog, a i usmenog predanja u Srba, kum je nešto najsvetije. Kum se poštuje više no rođeni brat, što je nekako i prirodno, brata nisi birao, kuma jesi. Znamo svi za tradicionalna kumstva, porodična, koja su se prenosila generacijama, tu je već sloboda izbora bila malo sužena ali se poštovalo, ko slava.

U savremenoj istoriji to je postalo malo drugačije, kum ti je obično najbolji ortak iz detinjstva ili neko ko ti je mnogo učinio i računaš da će ti činiti još u životu ako i zvanično mu dodeliš počasnu titulu kuma, jer-kum nije dugme, molim lepo. U srpskoj porodici kum igra veliku ulogu, pored toga što ćeš ga ozvaničiti na svadbi pored svoje žene i time vezati za života, za razliku od žene, on će ti i decu krstiti.

userclockmagnifiercross